INFORMACIJE


Hrvatska bratska
zajednica u Americi,
odsjek 2001 "Frankopan"
Ogulin Hrvatska

OIB 90227062386
Tel: +385 (0)47 531 009
Mob.:+385 (0)98 245 828
ivan@infostudio.hr

 Sastanci svakog zadnjeg
 ponedjeljka u mjesecu:

zimi u 19h, ljeti u 20h! U srpnju nema sastanka.

Piknici: zadnja nedjelja u svibnju i prva nedjelja u rujnu

Izlet: subota polovinom listopada

Božićno novogodišnji domjenak: pet - šest dana prije Božića


Sponzor stranica

InfoStudio.hr - Internet usluge
   
Aktualnosti O nama Postani član Prijatelji Adresar Konatkt

Dobro došli na stranice Hrvatske bratske zajednice, odsjek 2001 "Frankopan", Ogulin !!

AKTUALNO

Odlukom Biskupije srušena je hrvatska crkva Sv. Nikole (North Side) u Pittsburghu, 30.01.2013.

Za mnoge u domovini Hrvatskoj ova vijest zvuči doista čudnovato. Obično se rušenje crkava događalo tijekom raznih ratova i od strane osvajačke i osvetničke ruke. 

Sakralni objekti su svetinja za naš narod i mjesto koje služi za molitve Bogu i okrijepu duše. Mnogi ti objekti su i više od toga. Dio su svih nas, naše katoličke vjere ali i spomenici koji svjedoče prošlost. Pisac ovih redaka prije više godina posjetio je Tarsus, u Turskoj, mjestu rođenja sv. Pavla. Crkvica koju je dao sagraditi sveti Pavao još uvijek svjedoči dio povijesti i ako je u trošnom stanju i van uporabe (unutrašnji zidovi su podupruti sa drvenim stupovima da se ne uruše).  Stoji kao spomenik naše katoličke vjere i tog davnog vremena, i dolaska Spasitelja.

Slično je i sa crkvom sv. Nikole koja je podignuta 1894. godine.  Svjedočila je i odoljevala vremenu i potrebama naših Hrvata koje je ponio val evropskih iseljavanja koncem 18. i 19. stoljeća. Naš narod dolazio je u Pittsburgh i državu Pennsylvaniju  gdje je bilo sjedište američke teške industrije ili tzv. bazne industrije. Međutim usporedo s tim su se razvijale i druge industrijske grane kao industrija električnih strojeva, lokomotiva, vagona, alminija, nafte i dr. A drugo, Hrvati se nisu prezali tako teških poslova i često 12-o dnevnog radnog vremena već su većinski zasukali rukave i gradili bolju budućnost za svoju obitelj i novu domovinu. Prve vijesti o doseljavanju našeg naroda ovdje u Pittsburgh stizale su još 1866. godine. Već kod samog doseljavanja počeli su osnivati potporna udruženja, društveni domovi, hrvatske škole i graditi crkve da bi ispovijedali svoju katoličku vjeru.  Uglavnom ti prvi doseljenici su bili iz Jaske, Karlovca, Bosiljeva, Ogulina i Vrbovskog.


Bagerima, 12. i 13. siječnja 2013. srušena najstarija hrvatska crkva u Americi >>>>

Zapaženiji pomak u okupljanju našeg hrvatskog roda događa se od 1893. kad se ovdje doseliše Zdravko Valentin Mužina, Josip Marohnić, Franjo Šepić, Petar Pavlinac i Franjo Božić.  Oni su sa svojim vidovitim vodstvom i odgovornošću okupljali naš narod i upućivali na zajedništvo i potrebu stvaranja jake centralne organizacije u Americi koja će imati veću moć čuvanja našeg hrvatskog imena,  vjere i kulture. Tako je već naredne 1894.  godine utemeljena Hrvatska narodna zajednica (danas Hrvatska bratska zajednica) i započeta gradnja hrvatske Župe sv. Nikole u kotaru Allegheny-ju. Naravno gradnja je trajala kroz više godina u kojoj ne samo da su učestvovali vjerinici i članovi crkve i hrvatske zajednice u Pittsburghu, već i mnogi drugi diljem Amerike.

Evo isječka novinskog članka, objavljenog u «Zajedničaru» po Glavnom predsjedniku Zajednice Bernardu Luketichu: «Kroz godine gradnje crkve, tadašnji predsjednik Hrvatske narodne zajednice, preteče Hrvatske bratske zajednice, i jedan od utemeljitelja Župe Josip Marohnić uputio je vapaj svim odsjecima Zajednice i zatražio novčanu pomoć za kupnju vitraja za crkvu. Odaziv je bio golem, ne samo odsjeka već i pojedinaca.  Ohrabren s uspjehom Marohnić još jednom upućuje poziv za pomoć kod kupnje crkvenog zvona te ponovno dobiva veliki odaziv od odsjeka i župljana». Bila su to velika i od srca davanja s vjerom da se gradi nešto veliko i sveto. Odricanja i pomoć se je očitovala i sa radom tih žuljevitih i umornih ruku, koje su se rado pojavljivale na gradilištu poslije 10-o satnog a, ponekad i 12-o satnog radnog dana u rudniku ili željezari. Gradnja crkve ne samo da je uspješno okončana već je bila doista os oko koje se je sve vrtilo, počevši od sv. mise, krštenja, vjenčanja, pokopa umrilih, hrvatske škole te do kulturnih i društvenih okupljanja. Unutrašnjost je bila lijepa pa su je pojedinci nazivali hrvatskom katredalom.

Odluka i borba za opstanak 

Kako je gradnja crkve sv. Nikole bila poduža tako je i borba za opstanak trajala više godina. Prolaz auto ceste 28 se je povremeno proširavao i stezao omču oko crkve i crkvenih prostorija. K tome je kumovala i vrijednost crkvenog zemljišta u kojoj su neki u biskupiji vidjeli priliku da to i unovče. Bila su tu i druga opravdanja, kao što su smanjen broj župljana te trošarina održavanja koja je navodno stajala $1800 mjesečno.  Spomenimo i to da je nedaleko (3 km) još jedna hrvatska crkva sv. Nikole u Milllvale što je pogodovalo biskupiji da se vjerenici presele u tu župu. Sve je to služilo kao valjan izgovor te pridonijelo odluci rušenja. Hrvati su se ipak nadali da s dolaskom biskupa Davida A. Zubika u rujnu 2007. u biskupiju na razumjevanje i pomoć. Osobito sa spoznajom da su mu roditelji poljskog i slovačkog podrijetla te da će imati više razumjevanja za svoj slavenski i katolički rod. Nažalost to se nije dogodilo.  Naprotiv kao da se je urotio protiv Hrvata i nastavio s zatvaranjem crkve. Njegov predhodnik je zatvorio hrvatsku crkvu u McKeesportu samo dva tjedna nakon proslave 100. obljetnice te župe i nakon nazočnosti kardinala Puljića na tom slavlju a sada je lebdjela i druga žalosna odluka. Predsjednik Luketich je to prokomentirao sa ovim riječima: «Izgleda da mi Hrvati nemamo pravo na hrvatske crkve i na svoju crkvenu baštinu».

Naš narod se ipak nije dao smesti. Bio je odlučan u svojim nastojanjima. Uglednici i vođe raznih udruženja i organizacija su se okupljali i raspravljali o ovom predmetu. Prvo je donijeta odluka da župa opstoji. Usprkos takvoj odluci i nastojanjima biskupija je to odbila. Onda se je došlo na ideju da se otkupi. Ni to nije urodilo plodom jer ponuđeni novac za kupnju nije bio navodno dovoljan kod saniranja nastalih troškova i ako se je radilo o 250 tisuća dolara.  Potom su na pozornicu stupili čuvari baštine. Osnovano je nekoliko zaklada da bi sačuvale građevinu koja je svjedočila život i potrebe našeg naroda kroz 119. godina.  Veliku nadu dala je i odluka  komisije za povijest Pittsburgha koja je odbila zahtjev pittsburške biskupije da im se dopusti rušenje i odbila dokaze o velikim troškovima . Komisija je predložila biskupiji da ustupi zgradu baštinarskim udrugama. Usprkos svemu tome crkva je zatvorena 2004. a potpuno srušena 12. i 13. siječnja, 2013. godine.

Mnogi su pohitali na mjesto ne vjerujući vijestima kroz medij.  Uzeta je i po koja slikica da bi krijepila uspomenu na crkvu sv. Nikole i taj marljiv i domoljubni narod koji je dao sve od sebe ovom gradu, i državi a usporedo čuvao mali kutak u kojem je ispovjedao svoju vjeru, čuvao kulturu i pučke običaje od roda od kojeg je potekao.  Sve te slikice i priče, pisane i nepisane, dugo će još tinjati u dušama mnogih.

Franjo Bertović


 


© Web izrada od 2006., dizajn i hosting: InfoStudio.hr